Prva reakcija na oluju obično je lonac koji ključa. Dok jedni čiste prolaze, drugi spremaju varivo koje putuje od kuće do kuće, zadržavajući toplinu i priče. Djeca nose termosice, stari daju savjete kako rezati tvrde nanose. Nitko ne broji sate, jer svi znaju da će doći dan kada će im trebati isti lanac ruku, lopata i osmijeha.
Zadrugarstvo ne mora imati pečat da bi bilo stvarno. Ljudi se dogovore pogledom, rasporede motorne pile, sjekire, konje i sanjke, pa u jednom popodnevu slože drva za cijelu zimu susjedu s ozlijeđenim ramenom. Kasnije na tržnici taj susjed donese sir bez računa, a svi znaju da je dug već otplaćen zajedničkom pjesmom dok se drvo slagalo.
Prvi znak poštovanja je pitati prije nego snimaš, prije nego bereš, prije nego skreneš kroz nečije dvorište. Drugi je prihvatiti ritam koji zatičeš, makar bio sporiji od planiranog. Treći je zahvaliti u obliku koji ljudi razumiju: kratka poruka, zahvala u kruhu, pomoć oko sajma. Takvi koraci otvaraju vrata razgovorima koji trajno obogaćuju obje strane.
Prvi znak poštovanja je pitati prije nego snimaš, prije nego bereš, prije nego skreneš kroz nečije dvorište. Drugi je prihvatiti ritam koji zatičeš, makar bio sporiji od planiranog. Treći je zahvaliti u obliku koji ljudi razumiju: kratka poruka, zahvala u kruhu, pomoć oko sajma. Takvi koraci otvaraju vrata razgovorima koji trajno obogaćuju obje strane.
Prvi znak poštovanja je pitati prije nego snimaš, prije nego bereš, prije nego skreneš kroz nečije dvorište. Drugi je prihvatiti ritam koji zatičeš, makar bio sporiji od planiranog. Treći je zahvaliti u obliku koji ljudi razumiju: kratka poruka, zahvala u kruhu, pomoć oko sajma. Takvi koraci otvaraju vrata razgovorima koji trajno obogaćuju obje strane.
All Rights Reserved.