Kad se kora oglasi tupim pucanjem, znamo da je strpljenje nagrađeno. Maslac se topi u bistrim jezerima po još toplom rezu, a para nosi kvasnu slatkoću. Kruh čuva toplinu sobe, okuplja ruke oko daske i daruje tišinu koja prati prvi zalogaj. Skromnost postaje luksuz koji ne traži etiketu.
Guste juhe i variva skupljaju sastojke s vrta, polica i šume. U jednoj posudi zgušnjava se dan: rad, smijeh, umor i mir. Pare zamagle staklo, žlice prate tempo razgovora, a kruh kruži bez žurbe. Kad lonac utihne, osjećamo kako se prostor stišava i odnosi produbljuju nenametljivo.
Sušene iglice, borovnice, majčina dušica i metvica ispunjavaju staklenke bojama koje podsjećaju na staze. Čajnik na tihoj vatri vraća ravnotežu nakon duge ture. Okus je čist, namjera jasna: ugrijati, umiriti, povezati. Takve zalihe nisu samo okusi, nego mapa sjećanja na livade, izvore i ruke koje su brale pažljivo.
All Rights Reserved.